Milivoj Juras rođen je 1970. u Šibeniku, Hrvatska. Još od ranog djetinjstva pokazuje sklonost prema glazbi, odnosno pjevanju, pa tako kao dječak pjeva u gradskom dječjem zboru Zdravo maleni. Svoje prve solističke korake ostvaruje pjevajući sa zborom na redovitim koncertima u šibenskom Gradskom kazalištu i na Međunarodnom festivalu djeteta koji se u Šibeniku sve do danas održava svakog ljeta. Nakon završene srednje škole odlazi u Zagreb, gdje studira na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu na kojem stječe zvanje diplomiranog inženjera biotehnologije.

Od prvih studenskih dana postaje članom Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, gdje nakon položene audicije pjeva sve do kraja studija. Pjevajući u zboru, koji je bilježio zapažene nastupe na koncertima u Zagrebu i diljem Europe - od Bečkog Musikvereina do festivala Maggio Musicale Fiorentino - stječe veliko glazbeno iskustvo. Sudjelovanje u izvedbama gotovo svih najznačajnijih vokalno-instrumentalnih djela ostavlja neizbrisiv trag u njegovom životu i pobuđuje ponovno želju za bavljenjem glazbom koja je ostala zaključana u nekim zaboravljenim danima djetinjstva.

U sljedeće dvije sezone ostvaruje niz zapaženih kreacija u manjim i srednjim ulogama u operama Trubadur i Traviata G. Verdija, Porin V. Lisinskog, Čarobna frula W. A. Mozarta i sudjeluje u praizvedbi opere Seoski svatovi J. Stahuljaka, tumačeći lik mladoženje Andre.

Paralelno uz nastupe u zagrebačkoj Operi kontinuirano u Ljubljani radi na dorađivanju pjevačke tehnike, te izgrađuje svoj glas u smjeru mladodramskog tenorskog repertoara. Tako u sezoni 1999/2000. u zagrebačkoj Operi ostvaruje svoju prvu veliku ulogu, kneza Galicina u operi Hovanščina M. P. Musorgskog. Tom prilikom bilo mu je zadovoljstvo surađivati i biti partnerom proslavljenim pjevačima Ruži Pospiš Baldani i Tomislavu Neraliću, što postoji zabilježeno na CD-u.

U sljedećim sezonama ostvaruje još niz uloga kao što su Ismaele u Nabuccu G. Verdija, Grigorij-Dimitrij u Borisu Godunovu M. P. Musorgskog i Robert u Ognju B. Berse. Usporedo s nastupima usavršva se u Beču kod prof. Glenys Linos. Svoj operni repertoar proširuje definirajući ga u talijanskom i francuskom mladodramskom tenorskom fahu s tendencijom prema kasno-romantičnom njemačkom i ruskom opernom repertoaru. Surađivao je s prominentnim hrvatskim dirigentima kao što su Nikša Bareza, Veseljko Barešić, Miro Belamarić, Pavle Dešpalj, Vladimir Kranjčević, Loris Voltolini i dr.

Pored opernog, njeguje i koncertni repertoar, surađujući sa Zagrebačkim solistima, te Simfonijskim orkestrm HRT-a, te sudjelujući na Varaždinskim baroknim večerima.